Marcel Lecker je glazbenik iz Edmontona, sa sjedištem u Alberti, koji prolazi menikom Battlemoose. Izrađuje ambijentalnu elektroničku glazbu na koju utječu progresivni elektronski glazbenici iz osamdesetih i devedesetih. Njegovi su utjecaji Edgar Froese, Vangelis i London Future Sound. Stvara zvučne predmete koji spajaju uzorke iz okoliša s elektroničkim zvucima i koristi post-rock pristup referenciranju i odavanju počasti umjetnicima koje poštuje. Razgovarao sam s njim o tome gdje je nastala njegova ljubav prema glazbi, njegov kreativni proces i njegova budućnost glazbenika.
Intervju s Marcelom Leckerom
Karl Magi: Razgovarajte o korijenima vaše strasti prema glazbi.
Marcel Lecker: Vjerojatno je moj prvi instrument bio diktafon koji mi ga je dao obiteljski prijatelj kad sam bio dijete. Prihvatio sam se vrlo brzo i stvarno sam uživao igrati. Na kraju sam u osnovnoj školi godinu dana probao violinu i nisam bio previše uzbuđen zbog toga. Počeo sam svirati klarinet. Imao sam veliku izloženost glazbi Dixielanda jer je moj otac volio jazz i Dixieland. On me je nagovorio da odem s klarinetom. Ostao sam s tim ravno do kraja srednje škole. U to vrijeme već sam se ubacio u alto i tenorske saksofone, flautu, električni bas i zabrljao s efektima vrpce od kolutova.
Bio sam u nečemu što je čak podsjećalo na bend ili orkestar u srednjoj školi. Posljednjih nekoliko godina srednje škole pohađao sam internat jer je životni stil rock 'n roll-a utjecao na moje ocjene prilično grozno. Tamo sam bio dio četverodijelnog komornog ansambla u kojem sam stvarno uživao. Bio sam i dio scenskog benda i orkestra. Ako je to imalo veze s glazbom, i ja sam se s njom bavio.
Na kraju srednje škole morao sam donijeti odluku o školi ili glazbi. Odlučio sam se za školu i odložio glazbu blizu 30 godina. Idem u 53. godinu, ali kad sam navršio 50 godina dobio sam gomilu novca od gomile najmilijih i kad sam razmišljao o onome za čim žalim što nisam učinio, shvatio sam da se moram vratiti glazbi.
Imam veliku kolekciju glazbe. Oduvijek su me zanimali prog 70-ih / 80-ih i elektronska glazba. Živio sam u Viktoriji 90-ih i tada sam počeo pokucati na sceni elektronike. Upao sam u Future Sound of London i The Orb. Ta glazba je okrenula stranicu za mene, tako da sam želio napraviti takvu glazbu. Zanimaju me ambijentalne stvari poput Tangerine Dream kao i ambijentalni aspekti onoga što su radili The Orb i Future Sound iz Londona.
KM: Odakle ime Battlemoose?
ML: Bila je to suprotnost nečeg slatkog i ljubaznog, s nečim namjerom i borilaštvom. 10 godina sam se bavio borilačkim vještinama (aikido) koje su priopćile borilački aspekt imena. Smislio sam ime prije otprilike 10 do 15 godina i rekao sam sebi: "Ako ikad budem imao bend, tako ga zovem." To je i pomalo kimanje mom mlađem ja.
KM: Koji su elementi, ideje i teme koje želite istražiti u svojoj glazbi?
ML: Jako mi se sviđa cijeli pokret iza post-rock glazbe u kojem je sve izvedeno i sve je pomalo mishmash. Kad radim stvari, iskreno upućujem ljude poput Vangelisa i Tangerine Dream. Glazba će mi se svirati i odjednom će zvučati kao Vangelis. Pokušat ću to iznijeti, a isto tako pokušati malo zavrtjeti čineći ga modernijim ili radim nešto drugo s njim.
Drugo što mi se sviđa su zvučni snimci. Volim uzimati isječke iz razgovora ili mehaničkih zvukova i raditi ih u glazbi tako da pridonosi ambijentu. Kad sam počeo raditi to, stvarno je uzdrmalo moj svijet. Bilo je to: "Vau! Ovo je cool." The Orb su uvijek radili ludo male TV i filmske reference koje sam vrlo cijenio.
KM: Kako vam funkcionira proces stvaranja nove glazbe?
ML: Obično započinje s onim što nazivam sjemenom. Sjeme može biti mali zvuk s kojim želim raditi ili par zvukova koji stvarno dobro rade zajedno. Obično će se dogoditi da počnem graditi na tom sjemenu. Donedavno sam pratio mjesec dana. Početna faza bila bi radoznalost i istraživanje. Do drugog tjedna u mjesecu imam nešto i počinjem ga jače stisnuti. Zadnje sitnice bih pazio na razine i ostale detalje.
U posljednje vrijeme nabavio sam novi hardver i novu verziju Abletona, tako da sve ide uvis. Uživam u maloj pauzi, ali vratit ću se na to vrlo brzo nakon što moj novi sustav bude pokrenut i pokrenut.
KM: Što mislite, gdje se ambijentalna elektronika uklapa u širi svijet suvremene glazbe?
ML: Mislim da je jedno od mjesta na kojem vidite neke stvarno zgodne stvari. Ocjena za The Revenant pada na pamet. Učinili su to Ryuichi Sakamoto i Alva Noto. Mislim da je zvučna pjesma zadivljujuće djelo. Tu se zapravo uklapa ova glazba. Rekao bih da je to izuzetak, a ne pravilo da će ljudi zapravo sjediti i slušati ambijentalnu glazbu. Obično ćete istovremeno raditi nešto drugo. Ono što me je uhvatilo u vezi s elektronskom glazbom u kasnijem dijelu osamdesetih bilo je da se ona prilično ponavlja i nije imala riječi. Bio je upravo savršen za pisanje seminarskih radova. Kad rečenice sastavljate, pomaže vam da nema riječi koje bi vas odvratilo.
KM: Kakvi su vaši trenutni i budući planovi glazbenika?
ML: Upravo sam u prosincu objavio svoj prvi EP sa sjedištem u etiketi, pod nazivom Stasis and Still, putem britanske etikete. Nedavno sam sklopio suradnju s kolegom iz Milana u Italiji i tražimo etiketu da je nosimo. Imam i još jednu suradnju i pripremamo se za početak. Trenutno izgleda poput nečega uz tamne ambijentalne linije, ali nikad ne znate kamo će krenuti kad jednom započnete.
U narednih godinu dana ili tako nešto nadam se sastaviti album s nekim novim stvarima i jednim ili dva starija djela. U idealnom slučaju, volio bih to učiniti preko etiketa, ali mogu to učiniti i sami. Željela bih vidjeti kako nestaje stvar s etiketom. Gledam u ograničenom broju CD-ova i vinila za to. Također bih volio ući u soundtrack posao, ali za sada je to velika nepoznanica. U međuvremenu ću samo nastaviti raditi ono što radim i vidjeti kamo će me odvesti.
KM: Kako napunite svoje kreativne baterije?
ML: Dugo sam bio duboko u analognoj fotografiji prirode. Jedan od pisaca fotografija u kojem sam stvarno uživao bio je Freeman Patterson. Napisao je knjigu pod nazivom Fotografija i umjetnost viđenja. Imao je niz vježbi kako je vidio da se služim slušanjem svijeta oko sebe. Kao što sam napomenuo, stvarno volim koristiti zvučne zalogaje i zvučne isječke iz okoliša o kojima se informira taj postupak.
Putovanje me puni i stvarno me sluša svijet romana oko mene. Volim zauzeta mjesta s puno ljudi. Volim uspostaviti vezu s ljudima uz moju glazbu bilo uz zvuk njihove glazbe ili zvukove njihovih strojeva. Također volim slušati tonove i tone glazbe, posebno dok uživam u drugoj ljubavi koja kuha.
