Rayan Bailouni glazbeni je producent, zvučni inženjer i tekstopisac sa sjedištem u Dubaiju. Kad je riječ o produkciji, on kaže: "Ljudima je lako zaboraviti da glazba nije savršena znanost. Pjesme su dešifrirane zbog sposobnosti da nas" osjete "određene emocije, dok žanrovi predstavljaju različita raspoloženja. Ako glazba slika, proizvodnja je platno. "
U telefonskom intervjuu razgovarao sam s njim o tome kako je postao glazbeni producent, kako pristupa glazbenoj produkciji, svojim pogledima na rad s umjetnicima i kako puni svoje kreativne baterije.
Karl Magi: Ispričaj mi priču o tome kako si stigao u ovom trenutku svoje glazbene karijere?
Rayan Bailouni: Otac mi je iz Sirije, a moja majka je iz Newcastlea u Velikoj Britaniji. Rođen sam u Newcastleu, u South Shieldsu i to je mjesto gdje su moji roditelji u to vrijeme studirali. Tri mjeseca nakon što sam se rodio, moj otac je dobio ponudu za posao u UAE, a proveo sam osamnaest godina unatrag u Abu Dabiju, 90-ih. Uvijek sam se bavio glazbom. U to vrijeme bio je to MTV bum, tako da je u to vrijeme bila vizualna snaga glazbi i bila je prilično globalna. Pokupio sam gitaru i bio sam u različitim indie rock i metal bendovima.
U to vrijeme je u UAE stvarno postojao samo jedan studio i primarno su radili arapsku glazbu, u to se vrijeme nije događalo puno glazbe na engleskom. Rekao sam ocu da želim raditi staž u studiju ili raditi na audio. Moj otac nije mislio da je to najbolja ideja, jer u zaljevskoj regiji to nije najprikladniji put u karijeri. U 90-ima, u UAE, zapravo nije bilo predvidivog puta za ostvarivanje prihoda od glazbe.
Moj otac mi je predložio da proučim nešto što sam dobro učinio u školi. Jednostavno se dogodilo da su to biologija i kemija, pa sam odlučio studirati biotehnologiju i istraživanje matičnih stanica. Završio sam putovanje u Newcastle i tamo sam studirao pet godina i stekao sam BSc i svoja dva MSc stupnja. Do tog trenutka se moj otac preselio u Katar pa sam se vratio tamo kako bih bio s obitelji. Tamo sam radio za farmaceutsku tvrtku. Tri ili četiri godine tog posla, zapravo nisam znao zašto se budim i odlazim na posao. Plaća i beneficije bile su velike, ali bilo je super demotivirajuće. U glavi sam još bio u bendu i još uvijek sam pisao glazbu. Nisam ni znala da ću to učiniti, ali jednog sam se jutra vrlo brzo našla kako napuštam posao. Vratio sam se kući i rekao svom ocu da sam upravo napustio posao. Moj otac je vrlo pragmatičan i uravnotežen pojedinac, pa me je samo pitao što ću umjesto toga učiniti. Rekao sam: "Ne znam. Samo znam da to ne želim učiniti! "
Jedan od mojih najboljih prijatelja iz benda s kojim sam bio, rekao mi je da misli da se prilično dobro produciram i da misli da bih trebao producirati albume benda. Prije albuma smo radili s producentom koji je od tada osvojio par nagrada Latin Grammy, ali u to vrijeme se zapravo nije pojavio. Nisam znao kako sam trebao slijediti njegov rad! To me vodi u Dubai iz Abu Dhabija. Odlučio sam da otvorim vlastitu tvrtku. Imao sam puno prijatelja koji su još uvijek bili tu, pa sam odlučio pokušati biti glazbeni producent.
Bilo je prilično kasno doba za započinjanje nove karijere i početak je bio kamenit put jer nije postojala dobro razvijena scena. Dvije godine kasnije imamo uspješnu scenu koja je na korak od toga i radim s preko 30 umjetnika. Radio sam s pobjednicima X-Faktora u Arabiji i finalistima iz Njemačke i Australije. Bilo je to nevjerojatno putovanje koje je proizašlo iz strasti, upornosti i spoznaje koja je moja svrha.
KM: Tko su producenti koji su najviše utjecali na vaš pristup glazbenoj produkciji i zašto su oni utjecali na to?
RB: Tri su proizvođača koja su na mene najviše utjecala. Prvi je Rick Rubin zbog svoje sposobnosti da se, od projekta do projekta, kotrlja u bilo kojem žanru. Ljudi ga zovu producentom više žanrova, ali zapravo mislim da je obrnuto. Na kraju dana, glazba je glazba i sve se vrti oko emocija. Ako u glazbi pronađete prave emocije, napravit ćete sjajan posao. Za mene je to uzelo naglasak brige zbog tehničkih stvari i natjeralo me da više razmišljam o prikupljanju ljudskih emocija.
Drugi producent bio bi Noah Shebib "40". Stvarao je zvukove izvan tehnologije, za razliku od Ricka Rubina. Stvorio je onaj lo-fi, podvodni, vrlo hladni hiphop zvuk koji je sad usađen u pop kulturi. Zaista poštujem kako je prekršio normu onoga što ljudi rade i promijenio zvučni krajolik u pop kulturi.
Treći bi bio Diego Farias (Yaygo) koji je producirao, miješao i savladao jedan od albuma mog benda prije nego što sam se počeo baviti produkcijom. Imali smo sate i sate razgovora telefonom gdje mi je prenio svoje znanje, iako je puno mlađi od mene, gledam prema njemu. Sada sam super ponosan što poznajem nekoga skromnog poput njega i gledam ga kako radi s ljudima poput Lil Yachty i osvaja nagrade Latin Grammy.
KM: Kako pristupate projektima na kojima radite?
RB: Način na koji se pripremam za bilo koji projekt jest resetiranje svojih emocija i korištenje moje emocionalne inteligencije ili svoje intuicije o tome tko je osoba. Smatram da puno vremena, ako bilo koje dvije osobe žele napraviti pjesmu, a radi se o nečemu generičkom, možete to izmisliti za dvadeset minuta, ali neće izazvati ponašanje. Normalno kad sjednem s umjetnikom prije nego što započnem nešto, pitam se zašto to radim i čemu služi? Emocionalno to razumijem ako, na primjer, kažu da osjećaju da su tužni jer im se svijet raspada. Neke riječi imaju konotacije, teksture i zvukove. Ne pokušavam diktirati zvukove ili ideje bilo kome drugom, pokušavam biti više kao medij između njih i zvuka. Nastojim preuzeti ulogu filmskog redatelja. Ne govorim glumcima kako glumiti, već im govorim o čemu je priča i kamo ide. Zaista se pokušavam uskladiti s tim tko su.
KM: Kako je započelo vaše sudjelovanje u stvaranju glazbe za pobjednike / natjecatelje X-Factor-a?
RB: To je za mene bilo prekrasno iznenađenje jer kada sam prvi put došao u Dubai, bilo je zaista teško navesti ljude da rade sa mnom jer nisam imao portfelj. Vrlo brzo sam saznao da ljudi neće raditi sa mnom ako ne vide da sam išta ranije proizvodio. Umjesto da odem do umjetnika i pokažem im što imam, odlučio sam uzeti potpuno nerazvijene umjetnike i pomoći im da rade stvari za koje nikada nisu mislili da mogu. Kad se to dogodilo, mnogi od tih umjetnika postali su poznatiji i drugi umjetnici postali su obožavatelji onih umjetnika koji dolaze. Išao bih otvoriti mikrofone i oni umjetnici ili njihovi rukovodioci bi došli k meni i zamolili me da radim s njima, jer im se svidio zvuk koji sam stvorio.
Prvi pobjednik X Faktora s kojim sam radio bio je Hamza Hawsawi koji je pobijedio u X Factor Arabiji. Bio je prva osoba koja je sjela sa mnom i rekla: „Vidio sam što ste radili u proteklih 12 mjeseci i vidim gdje idete. Volio bih biti dio toga! "
KM: Na kojim vrstama projekata u posljednje vrijeme radite?
RB: U ovom trenutku, mogli biste reći da je to poput Marvelovih filmova u kojima su imali prvu fazu, a zatim prešli u drugu fazu. Grad doživljava to sada gdje mnogi umjetnici postaju kućna imena. Ta imena domaćinstava nadahnula su novu generaciju umjetnika koji se počinju pojavljivati. To će biti ravnoteža između razvijenih umjetnika i novonastalih umjetnika. Od 30-tak umjetnika, njih blizu 14 ima samo jednu pjesmu ili nikada nisu puštali glazbu, tako da je to izuzetno uzbudljivo vrijeme jer ti novi izvođači prolaze i stvaraju fuziju djela I ' već učinio. Stvarno je cool!
Postoji i hrpa umjetnika s kojima sada radim bili natjecatelji u X-Factor Australia koji proizvode nevjerojatnu glazbu. Također sam uzbuđen zbog eklektičnih zvukova koji dolaze iz grada (Dubaija) koji je kulturološki i etnički izrazito eklektičan. Stvarno osjećam da počinjemo postizati točku u umjetničkom izražavanju gdje se zvuk grada preciznije prikazuje.
KM: Gdje želite započeti svoju produkcijsku karijeru?
RB: Uvijek sam se osjećao kao da postoji stigma u regiji prema ljudima koji se bave glazbom, a ljudi ovdje misle da je to samo hobi ili zabava. Oni ne misle da to može biti karijera. Ako idete bilo gdje u svijetu, bilo koji veći grad ima zvuk i oni imaju umjetnike koji su vrlo važan dio definiranja zvuka toga grada. To je nešto što želim pomoći u Dubaiju. Želim biti jedan od onih proizvođača ili figura koji su pomogli da se grad glazbeno plasira na kartu. Želim biti instrumentalan u omogućavanju zvuka grada.
KM: Kako napunite svoje kreativne baterije?
RB: To pitanje često dobijam kad sam u studiju. Mnogi moji prijatelji kažu da nemam studio, imam kliniku. Svaki put kad netko uđe, netko drugi izlazi. U svemu tome, najmanje stvari mogu napraviti najveću razliku. Kako bih napunio baterije, osim očiglednih stvari poput odmora i provođenja vremena s obitelji i voljenim osobama, osjećam da ništa od toga što polusatni ili satni razgovor uz šalicu kave ne mogu riješiti.
Nakon što sjednete s nekim, popijete šalicu kave s njima i neko vrijeme razgovarate s njima ljudsko, ljudsko ste se prilagodili njihovim emocijama i oni su se prilagodili vašem raspoloženju, pa nekako nađete sredinu, Bilo bi puno iscrpnije da je riječ o jednosmjernoj vezi.
