Midnight Mantics je synthwave projekt kojeg čine dva prijatelja: Adam McCants i Stacy Hogan. Svoju strast prema glazbi vođenom snagom osamdesetih kombiniraju s aktualnijim zvukovima kako bi stvorili jedinstveni spoj nostalgije i suvremenih osjećaja. Razgovarao sam s Adamom McCantsom o tome kako se bend rodio, procesu stvaranja za njih i kako ostati svježi i nadahnuti.
Karl Magi: Kako ste prvo pronašli svoju strast prema glazbi?
Adam McCants: Prilično sam volio glazbu od kad sam je prvi put čuo, ali mislim da je strast zaista ušla u igru nakon što sam shvatio koliko je to utjecalo na mene i moje raspoloženje ili izglede u raznim trenucima kroz djetinjstvo. Bilo da prolazim kroz dobru ili lošu sezonu, glazba je zaista pomogla i postala snažna vrsta terapije i motivacije.
Bočna traka, strast je doista zanimljiva riječ, budući da se najčešće koristi kao sinonim za nešto što vam se mnogo sviđa ili za koji imate jači interes, ali kroz godine sam naučio da je i više od toga. Po definiciji to je zapravo intenzivna i jedva kontrolirana želja ili emocija. Latinski korijen riječi je passio što znači "patiti za". Napišite "whoa" iz Bill & Ted-a.
Glazba je oduvijek bila tu i ne mogu zamisliti svijet bez nje. Kombinacija puno različitih stvari pokrenula je moju strast prema tome. Sam po sebi nije neki specifični umjetnik, već je samo shvaćao da postoji i da je tu da pomogne.
KM: Kako su nastale Midnight Mantics?
AM: Stacy, moja partnerica na projektu, i upoznao sam se prije nekoliko godina na glazbenoj sceni u Nashvilleu i otada smo prijatelji. Svako malo bi se malo zaglavilo, a tijekom jedne od gužvi naišli smo na ovaj synth zvuk iz 80-ih i tako je nastao Midnight Mantics.
KM: Koji su izvođači / bendovi utjecali na vas kao glazbenike?
AM: Oboje smo odrasli gledajući filmove o Johnu Hughesu, Cameronu Croweu, Savageu Steveu Hollandu i Johnu Carpenteru, koji su svi imali tonu glazbenog puta temeljenog na sintezi, pa su umjetnici i skladatelji koji su radili te zvučne zapise postali neki od naših favorita.
Rekao bih da neki specifični utjecaji koji nisu iz žanra bili bi Jerry Lee Lewis, Elvis, Aerosmith, Otis Redding i Metallica. Iz žanra bih stvarno rekao Tears For Fears, psihedelično krzno, geneza, Simple Minds, Billy Idol, Ice House, Howard Jones itd.
Tu je i jako podcijenjen bend koji se zove The Call koji je osobno imao veliki utjecaj na mene. Oni su jedan od bendova koji ih morate provjeriti ako ne znate tko su. Ljudi su više čuli njihovu glazbu nego što shvaćaju, ali nikad nisu postali toliko veliki koliko bi mogli (ili trebali).
Nasumična napomena, ali u uvodu filma "Izgubljeni dječaci" oni su na sajmu plaže / pločnika i tu je nauljan, mišićav saksofon (kojeg će se vjerojatno sjetiti svi koji su pogledali film) koji svira pjesmu pod nazivom " I dalje vjerujem ”koji je napisao The Call. Drugi zaista podcijenjen utjecaj je bend koji se zove Real Life. Oni su zaista izvanredan, super-synth vođen fenomenalni bend s kojim sam se prvi put upoznao kroz ne tako kritički (ali strašan) nastavak filma 'Teen Wolf Too' (u kojem je glumio sada već super poznatog Jason Bateman).
KM: Recite mi kako funkcionira postupak stvaranja nove glazbe.
AM: Stacy i ja ćemo ponekad pojedinačno imati ideje koje se javljaju i stvarat ćemo ih brzo na papiru ili napraviti brzu glasovnu notu na našim telefonima itd., Ali gdje stvarno pokrenemo i razvijamo ideje je kad god se okupimo., Čini se da je to beskrajni dodir kad god sjednemo, pa ćemo obično ući u kućni studio i svirati ideje naprijed-nazad, on će biti na sintisajzeru, a ja na bas ili obratno.
Nakon nekoliko sesija toga, mi ćemo poduzeti sve ideje koje smo iskopili najviše i razviti ih malo dalje, a zatim smanjiti u EP, album itd.
KM: Pričaj mi o svom Vibe City EP-u.
AM: Iako ni u kom slučaju nismo eksplodirali ili dobili velike probleme, već smo razvili fanbase koji nas je vrlo ohrabrujući. Stoga ne samo da smo željeli nastaviti stvarati glazbu jer je to eksplozija, nego smo htjeli dati i ljudima koji su iskopali ono što smo prethodno napravili nešto novo. Napisali smo oko 15 pjesama i suzili ih na šest koji se nalaze na Vibe City EP-u. Pokušali smo ciljano nastaviti nastavak zvuka na prethodnoj ploči (od čega sumnjam da ćemo ikada odstupiti) s nešto drugačijim nijansama / miksom na određenim pjesmama.
KM: Kakva su vaša stajališta o stanju synthwave scene u SAD-u?
AM: Kad se radi o sceni synthwave-a u SAD-u i u svijetu, prema mom mišljenju, ona je jednostavno malo izložena i premalo cijenjena. Puno je ljudi koji stvaraju nevjerojatnu glazbu koja nije izložena velikoj (ako uopće) izloženosti i to je jadno, pa se nadam da će se plima u nekom trenutku promijeniti.
Postoji toliko dobrih umjetnika unutar žanra i još uvijek ne mora doći do masovnog izvođača (barem onog što ja znam) unutar scene. Cilj stvaranja glazbe nije raspucati se ili se proslaviti, već je idealno da se održi karijera i da se što više ljudi čuje, što naravno zahtijeva izlaganje. Nadamo se da se plima okreće u smjeru u kojem će ljudi učiti o žanru i rasti kako bi ga cijenili mnogo više nego što čine.
KM: Kakvi su vam planovi za budućnost s Midnight Mantics?
AM: Mi radimo ovaj projekt jer smo sjajni prijatelji i imamo eksploziju. Želimo pustiti glazbu u kojoj ljudi uživaju, a što se tiče budućnosti, nastavit ćemo raditi ono što radimo i nadamo se da će se više ljudi prilijepiti za nju, postati dio nje i postati njezini obožavatelji, I dalje ćemo to raditi bez obzira na to koliko obožavatelja imamo, ali bilo bi nam drago da vidimo kako raste u širu publiku.
KM: Kako se kreativno pojačavate?
AM: S Stacy i ja kad sjednemo to je prirodno oživljavanje. Ne znam kako bih to opisala osim stalnog protoka ideja, smijeha i više ideja i više smijeha kad god se okupimo. Na kraju samo sve zajedno lasiramo i ona postaje kohezivna. Doista je suradnja bez napora.
