Dana Jean Phoenix je umjetnica u sintalasu iz Toronta, Ontario koja pjeva i piše svoje vlastite pjesme. Njeni su nastupi visokoenergetski, a glazba je vođena strašću prema klasičnim zvucima analognih sintisa. U intervjuu putem e-pošte rekla mi je o korijenima svoje strasti prema glazbi, svom pristupu stvaranju i kako puni svoje kreativne baterije.
Karl Magi: Pričaj mi o genezi tvoje strasti prema glazbi.
Dana Jean Phoenix: Moji su roditelji stalno puštali glazbu u kući kad sam odrastao, tako da sam već u početku bio izložen mnogim različitim žanrovima, ali posebno sam bio opsjednut njihovom vinilnom kopijom Michaela Jacksona 'Off The Wall'. Svirao bih tu ploču iznova i iznova, plesao i pjevao joj satima. Nakon pohađanja jazz programa na Humber Collegeu, gostovao sam kao back-up pjevač za R&B umjetnicu Jully Black, a zatim sam postao vodeći pjevač za NuFunk bend God Made Me Funky, prije nego što sam otišao na koledž Sheridan na studij glazbenog teatra i nastupao u Mirvish produkcija 'The Musical Of Musicals the Musical'.
KM: Razgovarajte o svom pristupu glazbi i elementima, glazbenim idejama ili temama koje istražujete.
DJP: Obožavam pisati o samoosnaživanju i preuzimanju svoje sudbine u svoje ruke, a volim i ljude da plešu i kreću se sa mnom na mojim nastupima uživo. To su dva elementa na koja imam u vidu pri pisanju. Također, ništa me ne uzbuđuje više od klasičnog analognog synth zvuka - njegova savršena kombinacija čovječanstva zadovoljava tehnologiju. Bez obzira hoću li to shvatiti u optimističnom ili zlobnom smjeru, može potaknuti neke super ideje za pisanje pjesama.
KM: Kako vam funkcionira proces kada stvarate novu glazbu?
DJP: Obožavam suradnju i imao sam toliko sreće da sam surađivao s toliko talentiranih producenta. Surađivat ću s produkcijskom glazbenom idejom koja će nadahnuti melodiju, tekst i temu. Ako produciram pjesmu, što sam i počeo raditi, obično zaglavim na svom Rolandu JD-Xi. Ima nekoliko sjajnih zvukova i petlja sa 4 pjesme sa bubnjevima, tako da stvarno mogu izvaditi kosti tračnice.
KM: Kakvi su vaši dojmovi o synthwave / retrowave sceni u Kanadi danas?
DJP: Uzbudljivo je vidjeti kako raste. Otvorio sam za Dance With The Dead u Lee's Palaceu u Torontu prepunoj publici i svi su bili u to! Povratak s moje europske turneje definitivno mi je dao novu perspektivu - oni zaista podižu scenu na drugu razinu! Sve od rasvjete i zvuka vrhunski je i publika se zabavlja kao da im je posljednji dan na zemlji. Inspirira me da priredbe u Kanadi više doživljavam s cijelim koncertom uz rasvjetu i cool vizualne sadržaje, tako da je više od puštanja pjesama uživo.
KM: Gdje biste željeli uzeti glazbu u budućnosti?
DJP: Touring Europom ove godine bio je nevjerojatno iskustvo, i radujem se turneji u SAD-u u kolovozu i rujnu. Želim napraviti puno više turneja po Kanadi jer ovdje raste scena. Bilo bi sjajno i obilaziti Australiju i opet se uputiti u Europu i vidjeti neka mjesta na kojima nisam prvi put igrala.
Moj novi album Pixeldust izlazi u rujnu i tada ću se usredotočiti na turneje. Nakon ovog izdanja preuzet ću glavnu ulogu producenta i istražiti ljubav prema elektro-funk i bujnim akordima.
KM: Kako zadržavate svoje kreativne baterije napunjene?
DJP: Obožavam gledati komedije bilo da se radi o skeču, stand-upu ili improvizaciji samo da se smijem i inspiriram. Toronto također ima nevjerojatne zelene površine i plaže koje moram posjetiti kad mi treba malo svježeg zraka i vanjske motivacije.
