Simon Jones je proizvođač synthwave-a iz Velike Britanije. Glazba koju stvara puna je "mrvice, izobličenja i uzbuđenja", a on kaže da se mora ljuljati. U intervjuu preko Skypea razgovarali smo o njegovoj priči o glazbenom podrijetlu, njegovom pristupu stvaranju glazbe i njegovim najnovijim projektima.
Karl Magi: Kako ste se prvi put bavili glazbom?
Simon Jones: Svoju sam glazbu počeo stvarati u ranim 90-ima. Bilo je to oko '92 ili '93 na Commodore Amiga. Počelo je kad sam slušao glazbu video igara za Amigu. Dečki poput Alistaira Brimblea i Chrisa Huelsbecka stvorili su fantastičnu glazbu za te igre. Puno puta bih igrao igrice samo da bih slušao glazbu, a onda mi je netko dao disketu s ovim OctaMED softverom za praćenje. Nisam imao MIDI tipkovnicu i nijedne odgovarajuće zvučnike, ali samo sam se udubio u nju.
Izvrsna stvar u softveru za praćenje je da uz svu glazbu na demo sceni, možete gledati kako se glazbene note vrte na ekranu, tako da je to za mene bila edukacija. Gledao sam kako ti momci rade i što rade. Samo sam svirao note na QWERTY tipkovnici. Još se sjećam gdje su bilješke. Tako sam ušla u glazbu.
KM: Koji su vas elementi privukli u stvaranju synthwave glazbe?
SJ: Obožavam synth glazbu. Odrastao sam s Jean Michelom Jarreom i svim tim stvarima iz 70-ih i ranih 80-ih. Za mene je sintesajzer uvijek bio osveta štreberima. Podsjeća me na staru temu iz Kids from "Fame". Započinje s gejkom koji svira sintesajzer, a onda se svi pridružuju i svi izlaze na ulicu plešući u prometu. Željela sam biti taj tip sa sintisajzerom, koji kontrolira čitavu masu.
Glazba iz stare serije Dr. Bilo je gomila momaka koji su radili u BBC-u koji su sebe nazivali Radiophonics Workshop. Napravili su sve zvučne efekte i glazbu za sve tv emisije. Gledao sam dokumentarni film o tim momcima kad sam imao oko 10 godina i znao sam da je to ono što želim raditi. Htio sam biti jedan od onih dugokosih frajera koji stvaraju sve te čudne zvukove uz svu ovu tehnologiju. Bilo je uzbudljivo tada i danas me uzbuđuje. Nešto se drugo događa s onim zvukovima sinteze koji utječu na mene.
KM: Tko su umjetnici od kojih crtate inspiraciju?
SJ: Prošao sam fazu rocka i metala kao i većina ljudi. Godinama nisam slušao nijednu drugu glazbu. Dva albuma koja su na mene najviše utjecala kada sam počeo pisati glazbu bili su Downward Spiral Nine Inch Nails i Sixteen Stone by Bush. Za mene, glazba mora skauti. Postoje ljudi koji stvaraju apsolutno lijepu glazbu sa sintisajzerima, ali trebam tu mrvicu, iskrivljenje i to uzbuđenje. Volim velike napune bubnjevima i gotovo riffove. Mora se ljuljati i mora te udariti po licu, pa sve od Metallice do Alata do Orb i Dead Can Dance. Sve na što je organsko i grizno, pod čim utječem. Glazbeno gledano, Jean Michel Jarre za mene je maestro. Emocije koje on može dočarati su sulude. Glazba vas doista prevozi negdje drugdje.
KM: Recite mi više o tome kako stvarate novu glazbu.
SJ: Doslovno sjedim pred laptopom s tipkovnicom i ostanem tamo dok se ne pojavi nešto što me uzbuđuje. To me mora uzbuditi, jer ako me ne bude uzbuđeno, nitko drugi neće biti. Dosta sam, odložit ću se i vrlo mi je dosadno, pa ako ne bude uspjelo, razbacit ću to i preći na nešto drugo. Jednom kada dobijem tu početnu iskru, uzet ću je i ići dalje koliko mogu s njom.
KM: Ispričajte mi prvo o Underwerld-u, a zatim i o vašem tijeku Destroy All Robots koji je u tijeku.
SJ: Ako je netko u lošoj situaciji ili prolazi kroz teško razdoblje, on je u podzemlju. Underwerld je zvučni zapis koji će vas napumpati i otpustiti da biste izašli odatle. Željela sam sočnost koja je bila puna, kuglice na vašem licu od početka do kraja. Bez obzira gdje padnete na taj album, to će vam biti velika energija i u lice.
Destroy All Robots je nešto što sam želio učiniti jako dugo vremena. Željela sam upotrijebiti govornu riječ zajedno s glazbom. Razlog što to nisam učinio do sada je taj što je puno ljudi reklo da ne vole čuti naciju s glazbom. Ljudi je ili vole ili je mrze. Ideja o tome me uzbuđivala i zato sam se odlučio na to. Imao sam tu ideju za soundtrack koji priča priču o budućem ratu između robota i ljudi za kojeg svi znamo da dolazi!
Počeo sam sa idejom da napravim trilogiju kako ne bi prošlo tako dugo, ali to mi nije ispalo tako dobro. Počeo sam pisati glazbu i tada sam na Internetu našao glasovnog glumca. On je nevjerojatno talentiran momak zvan Tim Wells koji je pravi šekspirovski glumac. Napisao sam neke stvari i poslao mu ga, a momak ga je samo prikovao, pa sam pomislio da bi to moglo biti stvarno dobro. Bilo je tako dobro, način na koji ga je čitao i način na koji je isticao različite riječi imao mu je pravi smisao zabave. Jedna sjajna stvar u sceni synthwavea je da ljudi stvari ne shvaćaju previše ozbiljno. Volio sam ono što je učinio i pomislio sam: "Stvarno moram to sada učiniti!"
Otprilike sam na pola puta kroz taj projekt. Trajalo je duže nego što sam mislio da će trebati jer jako želim da i glazba radi sama. Planiram to objaviti sa i bez naracije, kako bi ljudi mogli odlučiti što žele. Dijalog mora biti baš dobar, ne previše i ne premalo, tako da se može raditi s glazbom. Najviše me uzbuđuje glazbeni projekt u kojem sam bila dugo vremena!
Samo ću nastaviti stvarati glazbu koja me zanima i uzbuđuje. Podrška zajednice synthwave koja omogućuje glazbu koju žele stvarati je fantastična. Potrebna mi je petlja za povratne informacije od ljudi. Ne želim se osjećati kao da ovo radim sama. To mora netko slušati.
KM: Recite mi svoja razmišljanja o zajednici synthwavea?
SJ: Nisam shvatio da zajednica postoji čak i prije nekoliko mjeseci, kad sam tek uskočio na Twitter. Izvorno sam zauzeo ciničan pristup Twitteru jer jednostavno ne volim društvene medije. Vrlo brzo sam shvatio: „Očekaj malo! Ovo je stvarno cool zajednica ljudi! "
Bili su mi zaista podrška, slušali su moje stvari i ponovno citirali stvari, a tamo sam u posljednjih nekoliko mjeseci našao fantastične umjetnike. Kvaliteta glazbe i kvaliteta produkcije su sulude. Natjerao me da radim više jer jednostavno nisam shvatio da je kvaliteta dobra. Ne mogu reći dovoljno dobrih stvari o zajednici. To je skupina zanimljivih ljudi koji stvaraju zanimljivu glazbu.
KM: Što činite za napuniti svoje kreativne baterije?
SJ: Kampiranje! To moram učiniti nekoliko puta godišnje ili stvarno izgubim zavjeru. Volim biti vani pod zvijezdama uz dobru glazbu i dobru knjigu. Čak i nekoliko noći vani i osjećam se kao da nisam bio tjedan dana. Uzmem svoju bilježnicu i pišem jer tamo gore, pod zvijezdama s bistrom glavom, jednostavno se tako lakše dolazi.
