Alan Dreezer je melodičar, tekstopisac i pjevač sa sjedištem u Velikoj Britaniji. Njegova glazba kombinira srdačne tekstove koji uranjaju u njegove emocije i životna iskustva s elektroničkim, synth temeljenim elementima kako bi stvorili duševan synth-pop. Razgovarao sam s njim o tome kako je započeo s glazbom, svojim kreativnim procesom i gdje nalazi inspiraciju.
Intervju s Alanom Dreezerom
Karl Magi: Kako ste se najprije zainteresirali za stvaranje glazbe?
Alan Dreezer: Krajem 90-ih moj je najbolji prijatelj Russell Aylett kupio rabljeni Roland Juno 60 tipkovnicu. Samo se zavaravao sa zvukovima dok sam puštao melodije i šibao stihove. Tijekom razdoblja od tri ili četiri godine, nakon što smo u slobodno vrijeme napisali puno groznih pjesama, počeli smo se osjećati kao da stvaramo glazbu koju bi drugi ljudi željeli čuti, a stvorili smo duo pod nazivom TARA 2 i to je zaista bio početak, Bio sam voditelj maloprodajne trgovine i dugo sam se previše zaokupio pa sam morao neko vrijeme ostaviti glazbu samu. Ali shvatio sam da jednostavno nisam sretan kad ne stvaram glazbu. Ako se vratim na to, iznova se osjećam potpuno.
KM: Odakle vaše zanimanje za elektronsku / synth glazbu?
AD: Oboje smo bili u istim bendovima kao Aha, Depeche Mode, Yazoo, ABC i The Human League. Zvukovi koje su koristili i raskošna produkcija producenta poput Alana Tarneya i Trevora Horna zaista su nas inspirirali da počnemo pisati. I danas se spominjem te bendove.
Trenutno sam zaista u tipa zvanog RY X. Njegova je glazba u žanru synth, ali pomalo nagnuta i prema Benu Howardu i takvoj vibraciji. Također volim bend pod nazivom Zero 7. Upravo su se vratili nakon petogodišnje pauze i jako sam uzbuđen zbog toga jer su njihovi albumi u prošlosti imali veliki utjecaj na mene.
Nedavno sam bio emitiran uživo u američkoj TV emisiji i rekli su da su neke moje pjesme zvučile poput Hoziera, pa sam kao rezultat toga slušao i njegove stvari i upao u njega. Ponekad naletite na stvari, zar ne?
KM: Ko su neki od umjetnika koji su vas inspirirali svojom glazbom i zašto?
AD: Nakon TARA 2, osnovao sam rock / pop sastav pet godina od 2011. Iako sam volio drugarstvo tog života, to nije bila glazba koju sam stvarno želio stvarati. Tada sam čuo Jamesa Blakea i Sohna i znao sam da tada moram napraviti potez i ići solo. Njihov zvuk ima tako nevjerojatnu pozornost prema detaljima i njihova sposobnost stvaranja određenog raspoloženja u svakoj priči koju ispričaju samo su mi razbuktali pamet. To je najbolja odluka koju sam glazbeno ikad donio.
KM: Recite mi više o procesu koji prolazite prilikom stvaranja nove glazbe?
AD: Ja sam pretežno vokalist, tekstopisac i melodičar, pa kad dođem do toga da imam napisanu čitavu liriku i da mogu otpjevati tu liriku, odvest ću je u studio gdje mogu surađivati s drugim glazbenicima i / ili proizvođača. Uzimam i različite glazbene reference. Na primjer, pjesma Unknown na londonskom E12 odnosi se na zvuk bubnja koji je korišten na The Weeknd's Starboy . Gledamo što čini odličan pop album i inspiriramo se tim stvarima.
Vrijeme je novac u studiju, pa ulazim tamo prilično pripremljeno. Radio sam sa svojim sadašnjim koautorstvom i producentom sedam godina na različitim stvarima. Imamo gotovo telepatiju prema vrsti zvukova i raspoloženju koje želimo stvoriti, tako da obično mogu dovršiti pjesmu u dvije do tri sesije u studiju. To je brz proces, ali istovremeno vrlo koristan.
Elliot Richardson (moj producent u Highfield studiju) ima zadivljujuću memoriju o tome gdje se svaki zvuk nalazi u pjesmi. Ako u pjesmi spominjem zvuk ili raspoloženje, on će je često moći povući iz svoje nevjerojatne uspomene. Puno se eksperimentira jer svaki zvuk mora sjediti sa svakim drugim zvukom. Obično započinjemo od klavira samo da bismo spojili akorde, a zatim ćemo unijeti zvuk bubnja i nastaviti samo postavljati više zvukova jedan na drugi.
KM: Recite mi nešto više o vašem London E12 albumu.
AD: Izdao sam svoj debitantski album u srpnju. Na njemu sam počeo raditi u ljeto 2016., ali nepotpisni umjetnik znači da ga sami financirate, tako da vam je trebalo malo vremena. Imao sam zaista velike ideje za to i nivo na kojem sam želio da dođe.
Radio sam sa svojim producentom Elliotom u Highfield studiju sa svojim prethodnim bendom. Zapravo smo radili oko sedam godina na raznim stvarima. Dok sam razvijao vezu s njim, shvatio sam da imamo slične glazbene ukuse. Pokušali smo zajedno napisati pjesmu daleko od benda u kojem sam bio. Bila je to velika prekretnica za mene. Bio je to naš prvi pokušaj, bio je to veliki uspjeh. Nisam bio u potpunosti zadovoljan glazbom koju sam stvarao s tim bendom, pa sam sljedeće godine donio odluku da postanem solo izvođač. Myself i Elliot su tada napisali cijeli album zajedno u sljedećih 18 mjeseci.
U pogledu teme na albumu, London E12 je mjesto u kojem sam se rodio i odrastao. Veliki dio albuma je reflektiran i tu je i pripovijest koja prolazi kroz album. Radi se o mojim iskustvima od 2015-2018, ali i osvrćući se na različita razdoblja u mom životu, u smislu lirskog sadržaja.
Glazbeni utjecaji na album dolaze od ljudi poput Jamesa Blakea, Sohna, SG Lewisa i novog izvođača koji je upravo izašao pod nazivom Goss. Cijelog me se života glazba koja se temelji na elektronskoj sintezi oduvijek najviše zanimala. Iako sam se nekoliko koraka udaljio od toga, povratak na to je poput povratka kući.
KM: Koji su projekti na kojima trenutno radite?
AD: Trenutno radim na live showu za album koji započinje krajem siječnja. Kao i to, tek sam počeo raditi na albumu dva koji će se zvati HEALE D. Okolnosti zavjerene u tome što mojoj supruzi nije bilo previše dobro zadnjih nekoliko godina. Ona pati od fibromijalgije, pa smo odlučili pokušati živjeti u toplijoj klimi kako bismo vidjeli hoće li to poboljšati njeno zdravlje. To smo učinili u ožujku ove godine i tek smo se vratili. Doista je bio velik uspjeh i njeno zdravlje se poboljšalo.
Život u drugoj zemlji sa drugačijim životnim stilom, daleko od svjetskih pritisaka, dao mi je priliku da budem nesputan svojim razmišljanjem, tako da je ovaj album definitivno puno pozitivniji i optimističniji.
KM: Koji su vaši planovi za budućnost glazbenog stvaratelja?
AD: Nakon što emisije uživo završe krajem ožujka, provest ću sljedećih šest mjeseci ili tako snimiti ostatak albuma. Nastupi uživo nastali su kad smo miksali album. Na kraju postupka producent je pitao može li neki drugi čovjek sjediti na sjednici. Ovaj mladić po imenu Ben Duggan ušao je u seansu i na pauzi je pitao može li mi odsvirati neke njegove pjesme. U osnovi je proizvođač spavaćih soba, ali bilo je: "Vau!" Bili su to on i njegova sestra. Oni se zovu SOVE. Ona je vokalist, a on producent, a oni su me jednostavno otpuhali. Mentoriram im jer sam izgradio kontakte i napravio puno grešaka za koje se nadam da sada neće učiniti uz moju pomoć. Pokušavam ih usmjeriti u pravom smjeru.
Oni i njihov prijatelj bit će moj prateći bend u emisijama uživo. Upravo započinjemo s vježbama za neke emisije uživo u mom lokalnom i Londonu početkom 2019. Nakon izdavanja albuma dva, nadam se da ću tada svirati svoj sljedeći set živih nastupa u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Njemačkoj i SAD-u, gdje sam dobivam veliku podršku.
KM: Kako se kreativno pojačavate?
AD: U posljednje tri godine mogao sam se fokusirati isključivo na glazbu i to me stvarno oslobodilo. Mogu puno više slušati, više mogu razmišljati o stvarima i puno više mogu čitati. Umor svakodnevnog života nije tako težak kao nekada, tako da je stvarno dobro za pisanje. Napisao sam oko 52 pjesme za ovaj album i sada je samo pitanje pronaći deset pjesama koje će se upustiti u njega. Kreativniji sam nego što sam ikada bio.
Za mene, gdje sam, ima veliki utjecaj na moju sposobnost pisanja pjesama Šest mjeseci koje smo proveli u Španjolskoj ove godine i mir mog svakodnevnog života stvorili su ideje da se puno lakše vratim u studio,
