Daria Danatelli sebe opisuje kao "djevojku iz budućnosti koju su dotakle osamdesete". Kaže da se u njenoj glazbi spajaju "sve njezine opsesije retro kulturom i sintetičkim zvukom". Razgovarao sam s njom o tome kako je počela stvarati glazbu, o svom kreativnom procesu i kako puni baterije.
Karl Magi: Kako ste se prvi put zainteresirali za stvaranje glazbe?
Daria Danatelli: Muzikom sam došla od djetinjstva. Pjevao sam cijeli život, pohađao sam satove glazbe i studirao u glazbenoj školi. Cijeli svoj život imao sam iskustva s mnogim glazbenim žanrovima. Prolazio sam kroz rock, glam rock, jazz, etno glazbu i pop glazbu kada sam se pokušavao naći. Prije skoro četiri godine došao sam u synthwave. Za mene je to bio eksperiment. Jednostavno sam htjela isprobati nešto novo. Izgleda da to nije bio najgori smjer koji su odabrali.
KM: Što vas je privuklo u stvaranju synthwave glazbe?
DD: Ne sjećam se točno u kojem je to razdoblju bilo, ali slušao sam bendove i glazbenike koji su stvarali synthpop poput ruskog benda Tesla Boy. Moj prijatelj (Pioneerball) igrao se s njima i to me inspiriralo da počnem pisati pjesme. Moj prijatelj je glasio: "Zašto te pjesme nikome ne prikažete?" Bio sam kao: "U redu! Možda bih ih trebao pokazati svima! "
Naravno, nadahnula me glazba iz 80-ih, jer sam rođen u 80-ima i to je doba imalo veliki utjecaj na moju vlastitu glazbu. Moderni bendovi koji su me inspirirali bili su Tesla Boy and Patterns.
KM: Ko su vaši najjači glazbeni utjecaji?
DD: Postoji ogroman popis utjecaja iz 80-ih, uključujući Depeche Mode, Duran Duran, Kim Wilde, Spandau Ballet, Bonnie Tyler, Madonnu i Michaela Jacksona. Zahvalan sam što sam kao dijete imao iskustvo slušati svu tu glazbu. Ponekad mi se čini kao da sam stvarno zaglavljen u tom razdoblju. Nekako sam još dijete koje pokušava stvarati glazbu!
KM: Recite mi o kreativnom procesu kroz koji prolazite stvarajući novu glazbu?
DD: Ponekad je to za mene nešto sveto. U pravilu, kad sastavljam, cijela pjesma mi dođe u jednom trenutku. Često mi dođe kad spavam. Usred noći probudit ću se i biti poput: „O, Bože! Znam ovu pjesmu! " Odmah dotrčim do tipkovnice ili otvorim prijenosno računalo i napišem nešto ili snimim. U sljedećim tjednima, mjesecima ili čak godinama pokušavam sve te misli oblikovati u pjesme. Naravno, to ovisi o mom inspirativnom toku. Ponekad uopće nisam u mogućnosti pisati određeno vrijeme jer se osjećam depresivno ili mi se u životu događa nekakva trauma. Sam talent je motivirati sebe za rad! Moram se boriti protiv svih svojih loših navika i više raditi.
KM: Razgovarajte o nekim trenutnim projektima na kojima radite.
DD: Nakon mog EP-a Dreamcatcher, koji sam objavio u siječnju 2017., imao sam nekoliko singlova i sudjelovao u nekoliko suradnji. I dalje radim na nekoliko suradnji s umjetnicima iz cijelog svijeta. Moji omiljeni francuski glazbenici poput Morgan Willis, moji talijanski prijatelji poput Aboba i moji njemački prijatelji Nivo -1. Upravo sada pokušavam prikupiti sve svoje misli i napokon objaviti puni LP. Trenutno radim na albumu i nadam se da će, ako sve uspije, biti objavljen krajem ovog ljeta ili početkom jeseni.
Želim da se to dogodi i držim šake prekrižene. Zahvalan sam na mnogim ljudima koji su željni da mi pomognu s pjesmama na ovom albumu. Imam međunarodnu podršku iz Francuske, Italije i iz SAD-a. Također imam veliku podršku svojih prijatelja iz Rusije koji stvaraju cool glazbu.
KM: Recite mi nešto više o vašem nadolazećem albumu?
DD: Na ovom albumu pokušavam eksperimentirati i unijeti novi zvuk u svoju glazbu izvan osnovnog synthwave zvuka. Po mom mišljenju, ponekad zvuči dosadno. Ljudi su željni čuti nešto novo što je užasnije i funky, pa pokušavam kombinirati nešto staro i novo. Još sam u procesu eksperimentiranja. Budući da sam profesionalni jazz pjevač, želim unijeti više jazzy melodije, harmonije i akorda u svoju glazbu
KM: Kakva je budućnost za vašu glazbenu karijeru?
DD: To se i ja pitam! Bit ću iskren. Ovu glazbu radim za zabavu. Ne želim to učiniti kako bih zaradio novac ili postao poznat. Za mene, ova glazba i ova scena daju mi mogućnost da upoznam cool ljude iz cijelog svijeta i surađujem s ljudima iz različitih krajeva Zemlje. Upravo je sada moguće čuti moju glazbu.
Naravno, volio bih izvoditi svoju glazbu na više mjesta, ali da bih mogao nastupiti moram imati neku glazbu za izvođenje. Trenutno radim na tome i u skoroj budućnosti izvodit ću uživo svoj nastup. Vidjet ću hoće li ga ljudi zanimati ili ne. Već sam imao dobro iskustvo u Berlinu, nastupajući s Morgan Willis na Tech Noir synthwave zabavi. Bilo je prilično cool i toliko sam uživao. Iznenadila me pozitivna reakcija gomile.
KM: Što mislite, kako se odvija scena synthwave-a ovih dana?
DD: Prizor ne umire, ali osjećam se kao da se mnogi umjetnici trenutno ponavljaju. Mnogi pokušavaju kopirati već poznate umjetnike i u tome je problem. Poznati umjetnici pokušavaju pronaći nove zvukove, ali neki se njihovi obožavatelji žale kako to nije poput glazbe na koju su navikli. Prilično je teško napraviti nešto izvanredno. Upravo se čini da je dovoljno imati MIDI tipkovnicu i ništa više. Po mom mišljenju, potrebno je biti dobar glazbenik s jakom glazbenom podlogom kako bi stvorio nešto novo ili kombinirao synth glazbu s nečim drugim.
Volim ovu glazbu i volim ovu scenu. Volim koliko su mi podrška sve. Imam jako puno prijatelja iz mnogih zemalja i volim koliko su jako povezani i koliko surađuju. Svaki problem koji imamo, nestrpljivi smo o tome raspravljati. Sretan sam što imam prijatelje koje imam.
KM: Kako napunite svoje kreativne baterije?
DD: Tišina, kava, knjige. Ja sam jesti knjigu. Obožavam čitati knjige. Ponekad svoju inspiraciju pokušavam dobiti iz knjiga. Obožavam putovati i viđati nova mjesta. Obožavam odlaziti u nove gradove, nove zemlje i putovati avionom za mene je proces punjenja. Volim biti negdje drugdje, ali istodobno se dovodim na to mjesto. Želim istraživati nove kulture, novu hranu i nove ljude. Ljudi, situacije i emocije nadahnjuju, ali s obzirom da sam introvertirana osoba, radije napunim bateriju sama.
