Raydar (Lawrence King) je kanadski umjetnik synthwave koji stvara glazbu pod utjecajem njegove nostalgije za filmovima iz 80-ih, zajedno sa zanimanjem za stvaranje glazbe koja je istinita njegovim osobnim pogledima na elektroničku glazbu. Razgovarao sam s njim o tome kako je započeo, izvorima kreativne inspiracije i kako ide na stvaranje nove glazbe.
Karl Magi: Kako ste se zainteresirali za početak stvaranja glazbe?
Lawrence King: Pisao sam glazbu i svirao u bendovima kroz srednju školu. Nikada me elektronska glazba nije zanimala do kraja srednje škole. Pohađao sam satove mješovitih medija i oni su nam pokazivali osnovni softver za proizvodnju glazbe poput FL Studio i Logic. Naučili smo kako snimiti bendove i tako sam započeo s elektroničkom glazbom. Upao sam u Deadmau5, ali nisam imao pojma kako se stvara ili stvara elektronska glazba.
Moj je prijatelj imao napuknutu verziju FL Studio koju je stavio na moje obiteljsko računalo. Samo sam lutao po njemu, praveći gromoglasne pjesme i na kraju sam kupio Logic, a to je kada su se počeli događati Raydarovi stvari.
KM: Što vas je privuklo u stvaranju glazbe za ponovno punjenje / synthwave?
LK: Potječe iz ljubavi prema filmovima iz 80-ih jer mi se jako sviđa osjećaj nostalgije. Čitava ideja Evil Squad-a bila je omaž retro filmovima horora. Bio sam zaista inspiriran Johnom Carpenterom. Zapravo je Lazerhawkov album Skull and Shark bio poprilično velika inspiracija za mene.
Dugo nisam znao za NewRetroWave, iako sam slušao puno toga stila glazbe. Posjetila sam njihovu web stranicu jer sam pokušavala otpremiti svoju glazbu na etikete. Glazbu imam iz srednje škole na etiketu pod nazivom Bug Eyed Records sa sjedištem u Torontu. To zapravo nigdje nije otišlo, ali bilo je nekoliko singlova i EP koji sam izdvojio s njima. To su bila moja prva iskustva s bilo kojom vrstom etiketa.
NewRetroWave mi se jednostavno činio pristupačnijim pa sam pokušao napraviti retro zvučnu pjesmu, iako nisam bio zvuk toliko pun kao sada, ali svidjelo im se i pitali su imam li više glazbe. Radio sam na tom prvom EP-u Evil Squad, pa sam mu ga otpremio i svidio im se i to postavio na svoj YouTube kanal. Otada sam imao prilično dobar odnos s NewRetroWaveom.
KM: Razgovarajte o nekim temama i idejama koje istražujete u svojoj glazbi.
LK: Na svom prvom cjelovečernjem albumu na NewRetroWave-u pokušao sam stvoriti zvuk koji je malo vjerniji onome što sam prvotno napravio s elektronskom glazbom, dok je prvi Evil Squad EP bio moj pokušaj da budem stvarno na nosu s tim stilom synthwave. Sad kad sam imao nogu u vratima, htio sam uzeti ono što sam naučio iz toga i učiniti nešto dostupnijim, a ne samo ravno tamnom, teškom sintvalu. Uvijek na sebe gledam kao na najmanje synthwave-y synthwave umjetnika.
S tim albumom pokušao sam započeti neku vrstu mila i ona postaje prilično teška u sredini s pjesmama poput Beatdown i Cut Lip, a zatim se platoi vraćaju u nešto blaže. Na svoje albume pokušavam gledati kao na priču. Pokušavam zamisliti kako bi stranac moje glazbe htio to slušati i tako dijelim albume. Rijetko je da imam slučajnu snimku nasumične pjesme i stavim to gore. Pokušavam pakirati svoje stvari na metodičan način.
Radim na drugom cjelovečernjem albumu koji nisam predstavio NewRetroWave. Imam na umu za to. To je pomalo romantična priča o starosti.
KM: Kako vam funkcionira proces stvaranja nove glazbe?
LK: To zapravo nikada ne počinje prije s idejom. Puno puta se krene od otvaranja projekta, možda odbaci neke bubnjeve i lupa naokolo sintisajzerom. Stvarno se brzo iscrpim i zatvorim projekt. Puno puta se to jednostavno dogodi tako što se okolo nađem i pronađem nešto što mi se sviđa u onome na čemu sam radio i tek počinjem to stvarati. Mogao bih izgraditi odjeljke pjesme u različitim aranžmanima ili možda sastaviti tri različite pjesme u jednom projektu i možda ih samo razdvojiti doista daleko na vremenskoj traci. Vidjet ću što mi se sviđa u svakoj od tih stvari i možda ih spojiti zajedno. Uvijek je drugačiji proces.
Primjerice, na novom albumu na kojem radim nalazi se pjesma koja je inspirirana epizodom crnog zrcala pod nazivom San Junipero . To je zaista melankolična, sumorna pjesma. Inspiraciju dobivam iz toliko različitih mjesta. U tom slučaju inspiracija za mene je bila estetika. U drugim bi se slučajevima moglo odlučiti da bih možda želio napraviti zaista tešku pjesmu ili ću se igrati sa sintetičkim zvukom roga ili elektronskim klavirom da bih smislio nešto super.
KM: Koji su vaši pogledi na elektroničku glazbu općenito i konkretnije na synthwave glazbu?
LK: Nisam zapravo najveći obožavatelj elektroničke glazbe općenito, pogotovo za nekoga tko je stvara. Nikad se uopće nisam upuštao u taj prizor. Ono što volim u elektroničkoj glazbi i što su me inspirirali na to da stvaram bili su djela poput Deadmau5, Justice i Daft Punk zbog inovacije koju su unijeli u svoje emisije uživo i načina na koji rade. Bilo je nevjerojatno kad smo mogli gledati Deadmau5 uživo kako struji jer nije bilo nikakve tajne. Pokušavao je srušiti te zidove oko glazbe.
Po meni je scena elektroničke glazbe teško navigirati. To se posebno odnosi na nekoga koji svira u bendovima. Dolazim iz više punk rock pozadine, pa kad je riječ o dobivanju svirki, teško je pokušati tome pristupiti kao elektroničkom glazbeniku, a ne kao bendu. Svi samo misle da ste DJ i to potpuno drugačije.
Koliko se synthwave uklapa u to, imao sam više uspjeha raditi samostalno elektronsku glazbu nego raditi svoj bendovski posao, ali osjećam se stvarno izolirano jer imam poteškoće da se uronim u tu scenu na isti način kao s kojim bih radio bend. Čak i sada, još moram stvarno pronaći zajednicu synthwave-a u Torontu. Tamo je i moram ga pronaći, ali puno toga mi se jednostavno ne sviđa.
KM: Koji su vaši trenutni projekti i što mislite o budućnosti?
LK: Pripremam se za cjelovečernji album koji je više na Neon Graffitiju . Otprilike sam polovinu toga učinio u demo obliku, ali ono što sam želio učiniti s ovim albumom bio je pravi retro album. Ne mislim na retro samo u smislu da zvuči kao da je mogao biti iz osamdesetih. Htio sam napraviti album u kojem se sve stabljike i pjesmice prenose na analognu kasetu za snimanje. Bio bi to dug proces, ali na tome radim. Pripremam to sve i postoji studio u kojem sam ranije snimao sa svojim bendom. Producent tamo radi puno analognih stvari, tako da sam razgovarao s njim i možda ću tamo otići neko vrijeme u budućnosti i sve snimiti na analognu kasetu. Mislim da bi bilo prilično uredno. Bilo bi to kao da djeluje unatrag na neki način. Radi se o eksperimentiranju. Bilo bi zanimljivo stvoriti album sa svim naprednim alatima koji su mi na raspolaganju i zatim se ponovno uputiti u vrpce.
KM: Kako napunite svoje kreativne baterije?
LK: Ponekad je teško. To je samo nešto s čime se baviš. Na Raydarim stvarima ne radim solidno već mjesec dana. Bavio sam se drugim stvarima, ali to dolazi i odlazi. Postoje dani kada izbacujem pjesme do točke gdje mi se ideja dogodi za nekoliko dana. Postoje drugi dani u kojima ću raditi na pjesmama koje sam započeo prije mnogo godina, čak i prije nego što je izašao Neon Graffiti . Ponekad vas udari valovima kreativnosti, a ponekad otvorite projekt, slušate ga jednom i ponovno ga zatvorite.
