David Peacock skladatelj je i aranžer s širokim rasponom glazbenih interesa i talenata. Studirao je na Berklee College of Music i surađivao sa širokim rasponom umjetnika, uključujući Austin Wintory, Disasterpeace i Tina Guo, zajedno s pijanistom Agustinom Mayugom Gonzalezom i Gudačkim kvartetom Videri.
Razgovarao sam s njim o njegovoj ljubavi prema glazbi video igara, svom kreativnom procesu i kako puni svoje kreativne baterije.
Intervju s Davidom Peacockom
Karl Magi: Što vas je prvo privuklo u stvaranju glazbe?
David Peacock: Imao sam oko četiri godine i mislio sam da bi bilo prilično zanimljivo podučavati klavir, pa sam se toga snažno bavio cijelim djetinjstvom. Veliki dio mog učenja igranja instrumenata igrao je na uho, pa sam pokupio tone melodija za video igre koje sam želio naučiti. Kako sam dobio sve više i više opcija, poput sudjelovanja u školskim orkestrima, morao sam dijeliti te kreacije s drugim glazbenicima.
KM: Kakav ste pristup prema sastavu i aranžmanu?
DP: Mislim da za mene ne postoji jedan specifičan pristup. To je samo sužavanje stvari prema najboljim mogućnostima sve dok ne zvuči ono čemu ste se nadali, puštanje da to i završite.
U jednom pogledu, zaista je lijepo što ne postoji zadana rutina u kojoj se sve ponavlja. S druge strane, to je zastrašujuće, jer tko zna hoćete li pogoditi oznaku koju želite ili marku koju traži bilo tko s kojom radite.
Pristupam aranžmanu istom vrstom tehnika kao i kompozicija. S dogovorom, kako je moje iskustvo naraslo, volim biti siguran da moram nešto doprinijeti i da ništa ne obnavljam ili mijenjam previše izvan točke prepoznavanja. Hodala je tom linijom, a istodobno joj je jako zabavno i moći se uzbuditi.
Volim zamišljati nekoga tko je čuo inačicu inačice pjesme tisuću puta čuvši moj aranžman i uzbuđivati ga. Ono što me uzbuđuje, nadam se da će im biti uzbudljivo.
KM: Recite mi o nekim projektima na koje ste bili posebno ponosni?
DP: Uvijek mi je drago što surađujem s drugim glazbenicima. Odličan sam odnos i suradnju s pijanistom po imenu Augustine Mayuga Gonzales. Radili smo zajedno na mnogim projektima i on je jedan od mojih suradnika i pijanista s kojima radim. Radili smo zajedno na Undertale Piano Collection Volumen 1 i 2 i Disasters for Piano što je bila suradnja s Disasterpeaceom. Također sam uživao raditi s gudačkim kvartetom Videri. Radili smo zajedno od njihovog prvog albuma.
Što se tiče projekata, bilo kakvih prekretnica projekata u kojima sam osjećao strah, gdje sam se bojao raditi ili nisam javno učinio nešto novo. Moram napraviti nekoliko većih projekata koji su me oduševili jer je to bila prilika da pokažem što radim. Volim svaku priliku ili izliku da istražim i uronim u nešto novo i iznesem nešto u sebi u čemu drugi mogu uživati.
KM: Ko su neki od skladatelja koji su vas nadahnjivali?
DP: Sjećam se da sam odrastao na glazbi Yasunori Mitsude. Kao i mnogim ljudima, Chrono Trigger je bio jedna od mojih najdražih igara i nakon toga nastavio sam pratiti njegov glazbeni put. Primijetio sam da je mnogo eksperimentirao i volio je istraživati svjetsku glazbu i druge instrumentalne stilove i uključivati ih u svoj glazbeni život. Pratila sam njegove blogove i njegov rad kroz djetinjstvo.
Pored njega, volio sam puno velikana u eri JRPG-a poput Hitoshija Sakimota, Masashija Hamauzua i Nobua Uematsu-a. Također sam volio orkestralne aranžmane Širo Hamaguchi za franšizu Final Fantasy u obliku pjesama Reunion ili njegove aranžmane za Final Fantasy VIII klavirske kolekcije.
Trenutno je puno ljudi s kojima radim nevjerojatno utjecajni. Čak i ako to posebno nije zabilježeno u bilješkama koje oni zapisuju, to može biti pristup i način razmišljanja koji imaju u životu i karijeri. Želim znati što im je omogućilo da zadrže zdrav razum, nastave raditi i uživati u životu i raditi ono što rade.
KM: Što mislite, gdje se glazba video igara uklapa u svijet suvremene glazbe?
DP: Mislim da se uklapa u svoje čudno mjesto. To se još uvijek razvija i raste. Još uvijek nije zgodno slušati zvučne zapise o video igrama, ali sjećam se da ste kao malo dijete morali moliti roditeljsku figuru da posuđuje njihov eBay račun kako biste mogli kupiti japanski soundtrack putem interneta i prekrižiti svoje prste što niste nabavite piratski CD. Sada možete preuzeti glazbene zapise izravno s digitalnih trgovina. Takve vrste napretka govore o vremenima. Očito ljudi slušaju i obraćaju pažnju. Tvrtke i skupine poput Materia Collective pokušavaju službeno licencirati stvari, urediti stvari pravilno i dobiti skladateljima svoj novac.
KM: Gdje želite započeti svoju karijeru u glazbi koja ide naprijed?
DP: Želim i dalje zaslužiti prilike koje sam dobio. Želim nastaviti raditi zajedno s drugim ljudima koji žele raditi sa mnom. Želim i dalje biti nespremna i pomalo prestravljena stvarima u koje uskočim. Još nisam prestao učiti i nadam se da ću to nastaviti raditi. Pristupam tome poput sprinta, a ne maratona, kako kažu. Cilj je održati zamah i nastaviti razvijati svoju mrežu.
KM: Kakvim biste se drugim projektima željeli baviti osim glazbe video igara?
DP: Surađivao sam s talentiranim filmašima i redateljima. Volio bih više raditi taj posao. Uvijek postoje mogućnosti za takve stvari. Sviđa mi se ideja da se mogu glazbeno izraziti bez potrebe da imam svrhu, pa mi se sviđa ideja stvaranja glazbe samo radi stvaranja glazbe. Strategija mi je vizualna umjetnost i imam zahvalnost za takve stvari. Prilično sam preplavljen mogućnostima što mogu učiniti što je i sjajno i strašno jer se tada nikad ne fokusiram na jednu stvar, ali to me tjera na razmišljanje o tome što različite stvari mogu raditi.
KM: Kako napunite svoje kreativne baterije?
DP: Nastojim biti u redu s samo opuštanjem i uzimanjem slobodnog vremena. Prilično sam nova u načinu rada slobodnjaka, tako da i dalje sjedi sa mnom da, ako ne radim, tonem što nije nužno istina. Pokušavam reći da za svaki broj puta kad kažem „ne ne mogu izaći“ ili „ne mogu to učiniti“. Samo sebi dajem prostora za uživanje u stvarima poput gledanja filmova, igranja igara i održavanja onoga što sam strasna. Osjećam da je dio posla biti informiran o onome što se događa oko vas u bilo kojem obliku.