Institut 91 'proizvođač je sintetskog vala koji je ozbiljan metalhead. Privukao ga je da stvara synth glazbu zahvaljujući ljubavi prema metalu i želji da samostalno stvara glazbu. U e-poruci razgovarao sam s njim o tome kako je počeo stvarati glazbu, kako kreira u stvaranju nove glazbe, podrijetlu "Instituta" i ulozi koju ta ideja ima u njegovoj glazbi.
Karl Magi: Kako si se najprije bavio stvaranjem glazbe?
Institut '91: Gitaru sviram još od djeteta. Imao sam sreću u činjenici da moja majka sluša tonu raznih glazbenih žanrova i odrastala sam izložena širokom nizu različitih stvari. Rođen sam '91. Godine, pa sam imao luksuz biti između kraljevstava ne tako mladih da se nisam mogao povezati sa starijom glazbom, ali ne toliko starim da ne bih mogao cijeniti novije stvari.
Jedno od mojih ključnih sjećanja iz vremena kad sam imao osam ili devet godina je to da imam mali prijenosni CD uređaj i mama mi je dala Metallicin album "Ride The Lightning". Sjećam se kako sam sjedio s uključenim slušalicama, svirao akustičnu Walmart Mark II gitaru. Nastavio bih pritiskati gumb za reprodukciju, puštao sam da se jedna nota pusti, pauzirao je i pokušao sam se uskladiti s tom bilješkom na fretbordu. Naučio sam svirati gitaru godinama kroz pokušaje i pogreške i na uho dok nisam upoznao prijatelja koji me naučio čitati tablice, a praktično od tog dana, sve što sam želio raditi je sviranje glazbe, u osnovi me konzumirao iskreno.
KM: Koji su vas elementi i ideje privukli u stvaranju synthwave glazbe?
I91: Iskreno, nisam ga razmišljao kao u: "Napravit ću sintezu." Oduvijek sam svirao metal, a živeći u malom ruralnom gradu izuzetno je teško formirati punopravni bend. Kad to učinite, obično postoje stvari kao što su poslovi, obitelji i samo općeniti život / preljube koje otežavaju vježbanje onoliko često koliko bih htio, ali moram imati neku vrstu kreativnog spota. IPad sam dobio prije otprilike šest godina i počeo sam se zabrljati s GarageBandom i tamošnjim synthsima. To mi je pružilo odgovarajuće mjesto za stvaranje dok je bilo prekida rada između prakse. Pokazao sam jednom od momaka da sam radio s nekim "old school osamdesetim zvučnim stvarima" na kojima sam radio i on je spomenuo da je sličan žanru koji se zove synthwave. Pogledao sam što je synthwave i odmah sam se zaljubio u njega
KM: Koji su vas umjetnici dotakli nadahnuće?
I91: Volim metal prije svega, tako da su moji najveći utjecaji obično iz tog žanra s bendovima kao što su Necrophagist, Nile, Opeth, Amon Amarth, Agalloch, Morbid Angel, Cannibal Corpse, Gojira, Vildhjarta, Meshuggah i mnogi drugi, uz neke više opskurnih skupina poput Wardruna, Heilung, The Caretakers i tako dalje.
Što se tiče više retro i starijih stvari, volim Hall i Oates, Talking Heads, Alan Parsons Project, Pink Floyd, Boz Scaggs, Boje crnila, George Clinton, Parlament Funkadelic, Sestre milosrđe i čudnog Al Yankovića. Također volim ocjene filmova strašnog filma od ljudi poput Fabija Frizzija, Johna Carpentera, Philipa Glassa i Dannyja Elfmana. Iskreno, postoji toliko mnogo njih koje volim i već godinama redovito slušam da je teško sve to sastaviti na listu, jer ne mogu ih sad sve smisliti.
Što se tiče same synthwave-a, nisam previše upućen u skupine. Zasad volim tamne standarde: Perturbator, Carpenter Brut i slično. Također volim Wice i Dynatron, Com Truise, pa čak i nekoliko grupa isparavanja poput St. Pepsi. Znam da čim pređem na drugo pitanje, mozak će mi se razbiti s tonom drugih ljudi, za žaljenje što nisam napomenuo!
KM: Razgovarajte s mojim stvaranjem nove glazbe.
I91: Sve što napravim napravim na iPadu u GarageBandu. Imam aplikaciju od 20 dolara koja se zove Zeeon Synth i još 5 dolara nazvanu Sensual Sax. To je sve što iskreno koristim. Prilično sam slomljen, pa nekako napravim ono što mogu. Na kraju se nadam da ću dobiti PC i neke dobre VST-ove, MIDI kontroler i axeFX za gitarske stvari. Moguće je biti smiješno komplicirano voditi na tipkovnici sa zaslonom osjetljivim na dodir, tako da MIDI kontroler gotovo mora postati.
Što se tiče mog postupka, jednostavno sjednem s uključenim slušalicama i izgubim se u zaglavlju. Samo se igram uokolo i kakvo god raspoloženje bila, pretpostavljam da stvari odražavaju to. Nisam baš tako dobro obrazovan za akord imena ili skale ili napredovanja ili bilo što drugo i uvijek sam nekako svirao ono što sam osjećao i što izlazi. Imam preko 300 starih pjesama koje nikada nisu ugledale svjetlost dana koje sam upravo izbacio i nikad nisam shvatio da će ih netko poželjeti! Nedavno sam postao studiozniji i počeo sam istraživati stvari kako bih zapravo istraživao stvari na bazi synth-a.
KM: Recite mi nešto više o vašem istoimenom albumu? Kako je došlo i kako ste započeli s proizvodnjom?
I91: Imao sam ideju da bi bilo cool ispričati strašnu priču o zombijima izmišljene korporacije koja se zove "Institut" o zombijima iz fiktivne korporacije pod nazivom "Institut", a događaji su se dogodili '91 u lore.
Samoimeni album na Bandcampu u stvari nije album iskreno. Upravo sam tu i tamo napravio jednokratne pjesme kako bih se igrao s tom cijelom pretpostavkom i počeo ih prenositi na SoundCloud jer mi je jedan prijatelj prišao i rekao da bih trebao pokušati tamo odraditi svoj posao.
Nisam se namjeravao napisati stvarni album do "Hiraeth." Samozapisna stvar na Bandcampu je zapravo samo zbirka svih onih pjesama koje sam snimio i objavio u zabavu još kad sam prvi put započeo. Zaista sam prilično nova na sceni, tek sam započela aktivno raditi na izradi synthwave-a krajem kolovoza 2019. godine.
KM: Kakvi su vaši planovi za glazbu u budućnosti?
I91: Volio bih prije ili kasnije svoj projekt pretvoriti u nešto značajno, ugraditi animirane videozapise ako je moguće da ispričam priču cijele "Institutske" literature. Iskreno se samo želim zabavljati s njom i vidjeti kamo ide. Znam kad je u pitanju notornost šanse da ga "učinim velikim" su male, tako da zapravo samo želim koristiti Institut kao izlaz da neke ideje izbacim iz glave i u stvarni svijet, a ako ljudi uživaju u tome, onda je to super. Samo ne želim ostariti i osvrćem se i pitam se što bi moglo biti, pa bih barem želio pokušati, znate?
KM: Kako se osjećate zbog uspona i rasta na Twitteru #synthfam? Razgovarati o tome što vam znači?
I91: Dok sam novi na sceni, mogu iskreno reći da su jedna od najpoželjnijih korisnih skupina ljudi s kojima sam ikad stupio u kontakt s glazbenom biznisom. Priželjkivali su me i dalje mi pomažu u rastu, a svi pomažu jedni drugima u promicanju i razmjeni ideja. A.GE me zapravo nagovorio da otvorim račun kada sam imao samo dvije pjesme na SoundCloudu i nisam mogao biti sretniji što je on učinio, čak je i napravio moj logotip za mene.
Iskreno mi zagrijava srce kad vidim zajednicu tako voljnu i koja žele jedni drugima pomoći da rastu. To je toliko različito od metal scene gdje se obično susreću s ovim hladnim "mačizmom" gdje se svi trude biti "brutalni" ili "kvlt", a čini se da svi tretiraju sve kao stalnu bitku bendova (što na neki način to čini vrsta je). Vidio sam situacije s prijateljskim bendovima u kojima su stvari prerasle u gotovo srednjoškolski mentalitet uz stalnu potrebu biti bolji od drugog benda ili imati svu tu pažnju tijekom sviranja uživo.
Ja sam neka vrsta introvertiranog ekstroverta, tako da mi se zapravo ne sviđaju svi lažni bravure koje ljudi stavljaju za određene slike. Radije bih ostao sretan u svom domu, pisao glazbu koju volim stvarati i samo radim sve na mreži ako je to dovoljno održivo za rast i karijeru. Mogu sa sigurnošću reći da sinteska zajednica još nije pokazala taj mentalitet, barem iz onoga što sam vidjela od ljudi s kojima sam bio u kontaktu.
Ono što mi pada na pamet je kako toliko ljudi dolazi iz metalne pozadine i da se takav mentalitet ne može prenijeti među žanrovima. gotovo je kao utočište metalcima!
KM: Što činite da se kreativno oživite?
I91: Iskreno, nemam ništa posebno što radim. Uvijek imam pjesme i melodije u glavi onoliko koliko se sjećam, pa ako bih išta udario u zid, jednostavno odložim ol 'iPad na jedan dan i ne razmišljam o tome. Obično do dana kad se vratim tijekom cijelog dana crtam riff ideje za metal ili melodije za synth stvari, poput Beavisa i Buttheada. Srećom, nedostatak kreativnosti nije nešto s čime sam se još morao suočiti i nadam se da je to most koji nikad ne moram prijeći!
